O Muji hotelu već dugo želim pisati - u njemu smo odsjeli za našeg zadnjeg boravka u Japanu (boravka, jer smo tih mjesec i pol dana živjeli i radili u Japanu i više se približili japanskoj svakodnevici nego što bismo mogli za običnog putovanja), na jednu noć, koja me toliko oduševila da sam se zainteresirala za Mujijevu filozofiju i životni stil. Muji sam do tada poznavala kao minimalistički brend u čije sam dućane za nekih naših putovanja znala ući, diviti se jednostavnosti, ali nikada ništa nisam kupila- to nije jedan od onih dućana u koje uđeš i vidiš nešto što “moraš” imati, što je potpuno u skladu s njihovom filozofijom, pokazalo se.

Za one koji ga ne poznaju, Muji je legendarna japanska minimalistička “anti-marka”. Osnovan je 1980. kao antiteza konzumerizmu i opsesiji markama s idejom funkcionalnog dizajna i održivo proizvedenih kvalitetnih proizvoda po povoljnim cijenama. Od četrdesetak prehrambenih proizvoda i kućnih potrepština s kojima su započeli, proširili su se na odjeću, bijelu tehniku, namještaj, pa čak i prefabricirane kućice, a danas nude oko sedam tisuća proizvoda.

Mujijev umjetnički direktor Kenya Hara kaže da “Muji utjelovljuje tradicionalnu japansku kulturu, koja cijeni jednostavnu, čistu, praznu, nepretrpanu estetiku.” Primjer toga su tradicionalne japanske kuće s jednostavnim tatami sobama u kojima se krevet rasprema navečer i posprema ujutro, tako da tijekom dana ostavlja čistu, praznu sobu, s velikim prozorima koji gledaju u vrt ili prirodu koja tako postaje glavni fokus prostorije, ugradbenim ormarima koji ne narušavaju čiste linije prostora, kliznim vratima koja ostavljaju prostor otvorenim i fluidnim, kao suprotnost isključivosti zatvorenih vrata zapadnjačkih kuća. Takav, oslobođen prostor zagovara i Muji: prostor koji ostavlja prostora.

Tradicionalna japanska kultura intimno je povezana s prirodom: jedan od krajnjih primjera toga je hanami, piknik koji ljudi diljem Japana masovno organiziraju povodom gledanja trešanja u cvatu. Muji povezanost s prirodom iskazuje kroz korištenje prirodnih materijala, boja, namirnica. Skromnost i umjerenost kojima teže u svojim proizvodima, vrline su koje sam osobno doživjela od naše prijateljice Yuko, koja za mjesec dana našeg boravka kod njih nikada nije bacila ni komadić hrane, naprotiv, svaki bi sačuvala i sutradan iskoristila u nekom novom fantastičnom jelu i koju nikada nisam čula da bi povisila glas ili pokazala uznemirenost. Muji je u svojim pakiranjima hrane počeo koristiti okrajke voća i povrća, cijelu ribu, nesavršeno oblikovane špagete, kako bi već osamdesetih ukazao na problem bacanja hrane i aktivno se uključio u rješavanje tog problema.

Pri osmišljavanju Mujijevih proizvoda, dizajneri teže jednostavnosti i lakoći uporabe svakodnevnih predmeta. Slogan “Muji je dovoljan”, dizajner Naoto Fukasawa pojašnjava kroz primjer: “zamislili ste nešto što vam treba za kuću, hodate od dućana do dućana, ali nikako da nađete to što tražite. Napokon, otići ćete u Muji i naći točno to što ste tražili i pomisliti “ovo će biti dovoljno dobro”.” To su predmeti koji ne osvajaju prostor, naprotiv, oni ostavljaju prostora, uklapaju se. Danas smo zaista bombardirani tolikom količinom kiča, da ta jednostavnost dolazi kao oslobođenje.

“Jednostavnost koja nastaje uklanjanjem ukrasa može nadmašiti raskoš”, riječima Kenye Hare.

Nakon posjeta Muji hotelu, sve što čitam o njihovom (anti)brendu ima smisla, poklapa se. Njihov etos: “jedi dobro, više hodaj, spavaj dobro, često čisti” bih rado prihvatila, a Muji hotel nudi takav životni stil, pa makar na jednu noć.

Hotel u četvrti Ginza prvi je Mujijev hotel u Japanu, nakon što je model uspješno isproban u Shenzenu i Pekingu. Zanimljivo je to što su kao “anti-marka” otvorili hotel u Ginzi, četvrti prepunoj skupih robnih marki, gotovo kao da se radi o stejtmentu. Cijenama su se postavili kao dostupna alternativa skupim luksuznim hotelima- uz obećanje da će cijene biti iste cijele godine i da neće, kao što je to često slučaj u Japanu, ovisiti o sezoni (primjerice, sezoni trešnjina cvata ili za vrijeme festivala kada cijene smještaja znaju jako varirati).

U zgradi od jedanaest katova, četiri kata zauzima hotel, ispod kojeg se nalazi najveći i najbolje opremljen Muji na svijetu, njihov “flagship store” koji prodaje hranu, odjeću, posuđe, namještaj, bijelu tehniku, uredski materijal, bicikle, knjige, a sadrži pekaru, restoran, juice bar, bento dućan (bento je tradicionalni japanski lunch box, koji vizualno doseže razinu umjetničkog obrta i u kojem smo redovito uživali na našim putovanjima po Japanu), malu tržnicu koja prodaje proizvode lokalnih farmera i kutak za izradu čajnih mješavina po želji. Pročitala sam da se u tom dućanu mogu izgubiti sati, i mi smo zaista u njemu proveli pola dana.

Koncept i dizajn interijera izradila je tvrtka Ryohan Keikaku koja je inače Mujijev vlasnik, pod geslom “anti-gorgeous, anti-cheap” (anti-sjajan, anti-jeftin). Interijer je opremljen prirodnim materijalima: kamenom, drvom i zemljom, a mnogi materijali reciklirani su ili prenamijenjeni. Za upečatljivi kameni zid recepcije iskorišteno je sto godina staro popločenje Tokijskog tramvaja, a zid restorana Wa napravljen je od dijelova brodskih olupina kako bi se posjetitelje i na taj način “uronilo” u ambijent grada.

Devet je tipova soba, nazvanih jednostavno slovima od A do I, koje se razlikuju po veličini (soba A je najmanja, 15m2, a soba I najveća, 52 m2) i tipu: neke su zapadnjačkog, a neke japanskog tipa. Mi smo odsjeli u tipu C, sobi koja inkorporira japanske elemente, s povišenom platformom na kraju dugačke, uske sobe, na kojoj je smješten krevet (ta platforma se u japanskoj tradicionalnoj arhitekturi naziva koagari, a viđali smo je u tradicionalnim restoranima s tatamijem, na kojima su stolovi vrlo niski, a sjedi se na jastucima na podu). Ta ista soba imala je za japanske, ali i općenito za hotelske standarde jako prostranu kupaonu u zapadnjačkom stilu.

Mujijeva filozofija te prati od ulaska u hotel, preko sobe, do restorana i usluga koje nude. Recepcioneri, obučeni u skladne Mujijeve uniforme strpljivi su i uljudni (što nije odlika isključivo Mujija, nego cijelog Japana), a na check-inu su nam ponudili na izbor miris koji želimo za sobu, u obliku eteričnog ulja koje se stavlja u difuzor (naravno, oba Mujijeva proizvoda).

Soba je prekrasna u svojoj jednostavnosti, minimalistički uređena, neutralnih boja- ambijent namijenjen opuštanju. Svi materijali su prirodni, estetika jednostavna, smirujuća: od drvenih podova, tople rasvjete, ugodne posteljine od organskog pamuka, lijepo izrađenog drvenog namještaja, do tamnosivog pravog kamena kupaonice. Svjetlima i zastorom se upravlja tabletom, a preko tableta se komunicira i s recepcijom. Grickalice, čaj, papuče, ručnici, vješalice, ogrtači, kozmetika- sve što nas je dočekalo u sobi Mujijevi su proizvodi, i sve ih, nekoliko katova niže možete i kupiti. Nisam se mogla nadiviti efikasnosti tog sistema, jer sam u ugodi te sobe, nakratko doživjela životni stil koji sam željela živjeti, pa sam i te proizvode željela (kao jednostavni bijeli difuzor eteričnog ulja koji je sobu obavijao u nježni miris lavande, ali koji nam nažalost više nije stao u kofere, ili čaj za koji smo još imali mjesta).

Taj dan smo bili stvarno umorni, ali i da nismo, vjerujem da bismo jednako uživali u odmoru i snu- krevet na podu tog podesta davao je osjećaj ugodnog utočišta, posteljina, jastuci i pokrivač obavili su nas poput oblaka, zastor se automatski navukao kada smo ugasili svjetla i tako nas odvojio od neonskih svjetala Ginze, a ujutro se otvorio u vrijeme kada smo navili sat i probudio nas prirodnom svjetlošću.

Doručkovali smo u hotelskom restoranu Wa, koji koristi najkvalitetnije namirnice iz raznih regija Japana (svaka regija u Japanu po nečemu je poznata, od voća i čaja, do riže, govedine, sakea, sladoleda) i koji svakih nekoliko mjeseci mijenja meni inspiriran regionalnim kuhinjama. Za doručak smo mogli birati između tradicionalnog zapadnjačkog, koji je uključivao kroasane, omlet, voćnu salatu, muslije (ali sve nekako profinjeno, u japanskom stilu) i japanskog koji je uključivao miso juhu, rižu, dimljenu ribu- ja sam odabrala oba, započevši sa zapadnjačkim za razbuđivanje, a završivši s japanskim, kao s nekim preuranjenim ručkom. Uz obavezan zeleni čaj, koji je bio divan.

Nakon doručka smo si dali vremena za razgledavanje hotela: uz recepciju se nalazi Atelier Muji Ginza, višenamjenski prostor koji će se baviti kulturom dizajna kroz dvije galerije, knjižnicu, prostrani foaje za održavanje evenata i Salon bar s prekrasnim šankom od kamforovog drva, osvjetljen tako da barske stolice izgledaju gotovo kao skulpture. Fokus na osvjetljenje u cijelom hotelu je impresivan, ono na neki način oblikuje prostor. Spomenula sam protočnost prostora u tradicionalnim japanskim kućama, koji je primijenjen i na cijeli šesti kat Muji hotela u kojem recepcija, restoran, bar i Atelier čine jedan povezani, otvoreni prostor. Posebno su me oduševile biljke i cvjetni aranžmani kao mirni naglasci u prostoru, koji se mijenjaju sukladno s godišnjim dobima i koji su toliko minimalistički, skladni i promišljeni da je nemoguće ne pomisliti na ikebanu, japansku umjetnost cvjetnih aranžmana.

Cijelo dopodne proveli smo razgledavajući hotel i šest katova najvećeg Muji dućana na svijetu: s obzirom na to da namirnice, materijale, način izrade crpe iz japanske tradicije, ti predmeti su mi bili prilika za upoznavanje japanskog dizajna i obrta, gotovo kao da se radilo o posjetu muzeju. U to vrijeme tema je bila tradicionalno japansko indigo bojenje tekstila, a izloženi su bili tepisi, stolnjaci, jastučići, kuhinjske krpe, ali i odjeća bojena tim načinom. Na kraju smo željeli ponijeti komadić tog životnog stila kući, pa smo kupili jednostavni tamnoplavi tepih za dnevni boravak, a ja sam odabrala tamnoplavu jaknu na muškom odjelu od čvrstog platna, koja podsjeća na i veže se kao haori (tradicionalna japanska jakna nalik kratkom kimonu) i sivo-plavu prugastu dugačku košulju, nalik kuti, komad koji je jako popularan u Japanu. Ta dva komada nosim češće od bilo koje druge odjeće u svom ormaru- lako ih je kombinirati, toliko su jednostavna da pašu uz sve, ne nameću se, ugodna su i lijepo izrađena, pravo utjelovljenje Mujija, zar ne?

S obzirom na to da su postovi na mom blogu na hrvatskom relativna novost, jako bi me veselili vaši komentari. Kako vam se sviđa Muji hotel i što mislite o Mujijevoj filozofiji? Javite mi!

Spremite članak za poslije!